Недеља, 3. Septembаr 2017
Najnovije

Do profitabilnog uzgoja žitarica - kap po kap

Kukuruz je, uz pšenicu, najznačajnija poljoprivredna kultura u većini zemalja Evrope i svijeta. U Hrvatskoj se godišnje ovom kulturom zasije oko 250.000 ha (2014. god. – 252.567 h), uz prosečni prinos od oko 8 to (zrna; to odgovara prinosu od ca 50 do 55 to kukuruzne silaže) po hektaru. U Vojvodini se kukuruz svake godine sije na približno 600.000 hektara, na kojima se proizvede oko 4,7 miliona tona, što je približan prinos onome koji se ostvaruje i u Hrvatskoj. Iako su ti rezultati vrlo ozbiljni, pa se tako Vojvodina, tj. Republika Srbija svrstava među prvih 5 evropskih proizvođača „žutog zlata“, poznato je da mnoge zemlje postižu i znatno veće prinose kukuruza po hektaru. Svi su složni da u povećanju produktivnosti  leže velike mogućnosti povećanja konkurentnosti naše poljoprivredne (kao i industrijske) proizvodnje.

Polja širem Srema, Bačke i drugih susednih delova Panonske nizije ubičajeno su u ovo doba godine prepuna preobilnog roda koji, svojim lelujanjem na laganom povetarcu, podseća na nepregledno Panonsko more. Na žalost, tko je ovih dana prolazio tim predelima mogao je umesto polja puna roda videti nepregledna prostranstva ispunjena žutim, potpuno isušenim stabljikama, koje se kao neke aveti beživotno lelujaju na vetru. Ista je slika na poljima Slavonije, a velikim delom je ovom nepogodom zahvaćena i Mađarska, kao i ostale susedne zemlje, regije i pokrajine.

Portal  Agromedia prenosi u svom izdanju od 2.8.17. ocenu stručnjaka da bi ove godine, radi velike suše, urod kukuruza mogao biti za 60% manji nego uobičajeno. Jednostavna računica pokazuje slijedeće: uz cenu od 160 EUR/tona ostvari se pri uobičejenom prinosu prihod od ca  1.300 EUR-a/ha, dok je u ovogodišnjim uslovima za očekivati da se taj iznos prepolovi. Stočari se suočavaju sa posebnim teškoćama  (1 svinja treba  u najboljim uslovima ca 145 kg kukuruza; 1 krava pri uobičajenoj ishrani  ca 8 to kukuruzne silaže i 1 do 2 to kukuruza u zrnu) jer su ovisni o određenim količinama kukuruza za ishranu određenog broja stoke. Posebno pitanje je mlinarska industrija, ali i celokupna nacionalna ekonomija pojedinih zemalja; npr. U izvozu Srbije čak 23% učestvuju poljoprivredne sirovine (B.Gulan, Makroekonomija, 5, 2016).

Jasno je da opisano stanje nije prirodna nepogoda, koja se povremeno pojavljuje. Zbog sve izraženijih klimatskih promena, dugotrajne suše treba smatrati manje ili više redovitom pojavom. Šta više, svi govore o sistematskom povećanju njihovog intenziteta, pa je za očekivati da će ova pojava postati jedna od najupečatljivijih karakteristika klime u široj regiji.

Crometeo forum prikazuje tako kretanje prosečnih temperatura na Grenlandu u proteklih 100 godina, iz čega proizlazi da je od 1920. do 1940 godine zabeležen jedan talas kontinuiranog zatopljenja, koje se prekinulo oko 1940 godina nakon što se prosečna temperatura tamo povećala za 0,5oC. Početkom 80.-tih godina primjećuje se ponovni početak sistematskog zatopljivanja, ovog puta izraženijeg, tako da se 2000.god. prosečna temperatura na Grenlandu povisila za celi stupanj celzijusa. Taj trend je nastavljen intenzivnije do današnjih dana, što možemo primetiti posebno proteklih godina i bez pomoći mernih instrumenata i službenih statistika u gotovo svim delovima sveta.

 

Kako se ekonomski zaštititi od klimatskih promena?

Poslednjih dana gledamo u medijima brojne zabrinute poljoprivrednike koji očekuju da im štete izazvane sušom nadoknadi država iz fondova za elementarne nepogode. To se može napraviti jedne godine, no to svakako nije dugoročno i solidno rješenje. A nije niti racionalno da se sredstva koriste za smanjivanje štete – naprotiv, sredstva se treba koristiti za povećanje tehnološke osposobljenosti, koja poljoprivrednicima omogućava sigurnu zaštitu od klimatskih promjena, ali istovremeno i produktivniju proizvodnju uz postizanje veće zarade. To je šansa da se tehnološkim unapredjenjem poveća konkurentnost domaće proizvodnje.

 

Navodnjavanjem se postižu viši prinosi kukuruza u proseku za 30 %.

Radi se, svakako o navodnjavanju. Treba hitno pristupiti realizaciji projekata navodnjavanja, i to bi trebale postati prioritetne investicije za svakog proizvođača kukuruza. Iako se o ovoj temi puno govori, malo je podataka o konkretnim planovima, gde se prikazuju metode, tehnološka rešenja, cene i očekivana korist od ulaganja u ovu tehnologiju. Portal Agromedija izveštava o potrebi navodnjavanja  ca 500.000 hektara u Vojvodini, za što postoji (ili je postojao) konkretan projekt, sa brojkama i tehničkim pokazateljima. Vrijednost investicije predviđene ovim projektom procjenjuje se, prema istom izvoru  na ca 2,5 milijarde eura.   Unatoč dobrom pristupu, i na izgled kvalitetnom materijalu, iskustvo nas uči da se ovakovi projekti efikasnije ostvaruju kroz privatnu inicijativu. Iako su u pojedinim zemljama predviđena poticajna sredstva (u Hrvatskoj i u okviru aktualnog Programa ruralnog razvoja), ključno je da   proizvođači prepoznati ekonomski interes i investiraju (i ne računajući prvenstveno na poticaje) u tehnologiju navodnjavanja zato jer će im ta investicija donjeti brzi povrat uloženih sredstava i konkretnu ekonomsku korist. Naime, uz navodnjavanje se može očekivati povećanje prinosa za prosječno  30%, uz dakako – povećanu zaradu po hektaru.  Zato treba odabrati tehnologiju i investirati na način koji je provjereno uspješan.

U nastavku ćemo stoga prikazati tehnologiju koja je primjenjena kao efikasni projekt u suradnji sa našim partnerima iz Izraela u Republici Makedoniji:

Opis tehnologije:

Metoda kap po kap ima velike prednosti pred ostalim klasičnim tehnologijama navodnjavanja  i za usjeve žitarica. Osim iz drugih razloga, ova metoda izvrsno funkconira uz malu potrošnju vode. Upravo je količina vode ograničavajući faktor u razdobljima suše, ali I inače – vodu treba promatrati kao ograničen i vrijedan resurs.

Zašto je Kap po kap  najpreciznija metoda navodnjavanja?

  • Kontrolirani sustav omogućuje optimalnu uporabu gnojiva i vode, troši se  samo točno odredjena  količina vode koju biljka može efikasno iskoristiti.
  • Spriječava gubitak vode isparavanjem i površinskom otjecanju.
  • Može se koristiti tijekom dnevnih i noćnih sati.
  • Drži lišće suhim (spriječava bolesti).
  • Spriječava nakupljanje stajaće vodu i njezino isparivanje.
  • Može imati dugi ekonomski život kada se ispravno osmišljava i upravlja
  • Ravnomjernost primjene vode i gnojiva.

ZAKLJUČAK: Sistem kap po kap ima velike prednosti pred klasičnim sistemima, u pogledu potrošnje vode i postignutih prinosa i financijskih efekata.

Zašto je investicija u navodnjavanje opravdana, neovisno o sušama, pa i u godinama s uobičajenom količinom padalina?

U sljedeće dvije tabele navedene su prosječne količine kiše na području Slavonije (okolica Osijeka i Slavonskog broda), dakle područja na kojima se kukuruz intenzivno uzgaja (izvor: Hrvatski meteorološki zavod). Podaci pokazuju da je i u  godinama sa prosječnom količinom padalina njihova količina bila ispod  potreba  koje ima biljka kukuruza za optimalan rast (stupac krajnje desno)

ZAKLJUČAK: Navodnjavanje omogućava, osim zaštite od suše, i znatno  povećanje prinosa (za ca 30%) i financijskih efekata.


Padaline u mjesecima Svibanj-Kolovoz) - Osijek (2009-2013):

Padaline Osijek


Padaline u mjesecima Svibanj-Kolovoz - Slavonski Brod (2009-2013):

Financijska analiza povrata ulaganja (Return on investment) u investiciju navodnjavanja polja kukuruza metodom kap po kap, na temelju ostvarenog prihoda (Napomena: ovdje je odabran jednostavan primjer, na bazi uobičajenih cijena i proizvodnih rezultata; stoga ovaj izračun može u praksi, ovisno o postignutim rezultatima i trenutnim cijenama i varirati).

Osnovne pretpostavke - primjer: 

  1. Sadašnja proizvodnja kukuruza/ha (uz prirodnu količinu padalina) =  ca 8 to; uz cijenu od 160 EUR-a/to = prihod  ca 1.300 EUR/ha
  2. Uz navodnjavanje kap po kap (240 mm vode/mjesec od 5. – 8.mjeseca) očekivana proizvodnja kukuruza/ha = ca 10,5 tona/ha; uz cijenu od 160 EUR-a/to = prihod ca 1.800 EUR/ha
  3. Prosječni prinos kukuruzne silaže od dosadaćnjih 50 to/ha, povećava se na 65 do 70 to/ha = veća zarada, mogućnost drćanja većeg broja životinja
  4. Potrošnja vode (normalna godina) = ca 100 m3/ha; cijena 1 m3 vode = 0,054 EUR; = 5,4 EUR/ha
  5. Ulaganje u sistem navodnjavanja kap po kap/ha = 2.600 EUR/ha

Naravno, u sušnim godinama treba računati sa osjetno većom potrošnjom vode, što ovisno o intenzitetu suše može biti dvostruko pa i više u odnosu na normalnu godinu; no, u sušnim godinama je i financijski efekt navodnjavanja višestruko veći u odnosu na situaciju bez navodnjavanja.

Prema tome, na bazi ostvarenog prihoda povrat ulaganja se može očekivati, ovisno o količini padalina u pojedinim godinama, u vremenskom razdoblju od:

  • U prosječnoj godini – za 2,5 godine
  • U sušnoj godini – za 1,7 godina
  • U prosječnoj godini sa poticajem – za 11 mjeseci

U sušnoj godini sa poticajem – za 7  mjeseci

Kao zaključak ističemo poziv na akciju – krenimo svi – i ratari i stočari (povrtari i voćari su već aktivni na tom području) u projekte navodnjavanja njiva i oranica efikasnom tehnologijom koja donosi brzi povrat uloženih sredstava. Za detaljnija pitanja i informacije o mogućnostima izgradnje sistema za navodnjavanje, projektiranje i korištenju poticajnih sredstava, obratite se firmi Sano - Goran Pakić

Vaš direktan kontakt sa nama

Goran Pakić
projekt menadžer
+381 (0) 21 446 167